Biti ljubazan ne košta ni vremena ni novaca (PORTO-04-HR)

Joseph, 22 godine, žrtva je roditeljskog nasilja koji odlazi u općinske službe.

Kada uđe, zaposlenik ga ignorira i ne stupa u kontakt s očima. Kad ga pozdravi, ne uzvraća pozdrav niti mu se nasmiješi.

Nakon što je pojasnio svoju situaciju, kritiziran je jer je pokušao riješiti situaciju tek sada. Joseph se automatski osjeća napeto i uplašeno, s osjećajem neposredne prijetnje i straha. Osjetio je snažno kucanje srca, koje kao da želi izaći iz prsišta, osjetio je vrtoglavicu i trnce u rukama. Samo je želio pobjeći odavde, ali nije imao dovoljno  snage u nogama. Više nije mogao ništa čuti niti odgovarati na ono što mu je rečeno.

Zaposlenica je shvatila situaciju i odmah promijenila svoje ponašanje;

Ispričala se zbog načina na koji je komunicirala s njim i objasnila da je neposredno prije imala vrlo težak slučaj. Također je kazala kako nije kriv za ono što se dogodilo, te kako je dobro da je skrenuo pozornost na svoju situaciju.

Navela je da ga je u potpunosti razumjela i predložila mu je da pozove drugog zaposlenika s kojim bi mogao razgovarati.

 U međuvremenu mu je dala upute da se usredotoči na nekoliko predmeta u okruženju, kako bi ga odvojila od neugodnih tjelesnih osjeta koje je doživljavao;

Kada je drugi zaposlenik stigao, rekla je i da joj je žao zbog toga što se dogodilo;

Novi zaposlenik dao je empatičan odgovor i pokazao da razumije težinu situacije i pažljivo je saslušao Josepha;

Novi zaposlenik slijedio je sve korake protokola postupanja i koristio se mikrovještinama  kao što su otvorena pitanja, minimalna ohrabrenja, parafraziranje i sažimanje;

Na kraju mu je novi zaposlenik rekao da su ponekad reakcije poput njegove izazvane traumom i objasnio gdje bi mogao dobiti više pomoći ako to želi.

Novi zaposlenik  upitao je može li mu pomoći u   drugim pitanjima i pozdravio.