Imad mora identificirati prijatelja (KULEUVEN-02-HR)

Imad, 20-godišnjak  bez krova nad glavom iz Afganistana, stiže u forenzički institut. Od njega je zatraženo da dođe u institut i identificira beskućnika koji je pronađen mrtav na ulici nakon što je napadnut. Imad je svjedočio napadu i bio je na licu mjesta kada su prvi svjedoci proglasili njegova prijatelja mrtvim. Osoblje uz pomoć prevoditelja pokušava objasniti proces identifikacije i što će se učiniti s tijelom nakon identifikacije. Sve je teže pričati i komunicirati s Imadom, jer je zbunjen i uznemiren, govori na pomalo nedosljedan način, znoji se i pokazuje znakove tjeskobe. Zaposlenici su zabrinuti da će u ovakvom stanju napustiti forenzički institut nanijeti si štetu, ali ne znaju kako ga smiriti i kako mu pomoći.

Liječnici su shvatili da neugodne emocije, misli, ponašanja i tjelesne senzacije mogu biti znakovi moguće psihološke traume. Status beskućnika mogao bi također pridonjeti ovakvom stanju.

Prepoznali su uznemirenost, znojenje, tjeskoba, kao moguće posttraumatske emocionalne reakcije umjesto ljutnje  i očekivanja  zahvalnosti na njihovim naporima da pomognu.

U empatičnom stavu izrazili su podršku i razumijevanje osjećaja gubitka i nevolje osobe koja  je uzrokovana  i procesom identifikacije.

Uspjeli su  ga nagovoriti  da sjedne i duboko udahne i dali mu čašu vode. Pitali su ga i ima li koga s kim bi mogli kontaktirati da dođe u institut i pruži mu dodatnu podršku.

Osigurali su mu dodatni edukativni materijal vezan uz psihološku traumu i tehnike samopomoći koje bi mu mogle pomoći da prevlada sadašnje probleme i ponudili dodatnu podršku u oporavku.

Dr. Mina Rauschenbach, Associate Researcher, KU Leuven