Edin ima probleme (INTEGRA-01-HR)

Kao jedanaestogodišnji dječak, 41-godišnji Edin pobjegao je sa svojim rođakom iz ratne zone Bosne i Hercegovine. Godinu dana prije bijega je izgubio oca, a psihičko stanje njegove majke znatno se pogoršalo nakon smrti ujaka. Stoga se za njega brinula majčina  sestra. Nikada nije zaboravio taj proljetni dan kada je rekao zbogom majci i ukrcao se u vlak na slobodni teritorij sa svojom tetkom. U novoj zemlji, kao dijete imao je problema s prilagodbom, kao i s učenjem novog jezika i običaja. Nije imao novih prijatelja i kao tinejdžer postupno je postajao sve više društveno izoliran. Kako ga je zanimala glazba, naučio se svirati popriličan broj instrumenata. U 22. godini objavio je i svoj prvi CD. Unatoč kreativnosti, teško je uspostavljao bliskije i autentičnije kontakte. Njegovi problemi počeli su se produbljivati nakon majčine smrti, u dobi od 25 godina, kada se sve više osjećao krivim jer je rat preživio. Zbog toga je sve više patio od nesanice i kroničnih bolova u mišićima, zbog čega je nekoliko puta upućivan Povjerenstvu za osobe s invaliditetom, ali  prijevremeno umirovljenje nije odobreno. Zbog učestalih problema upućen je službama za zapošljavanje i profesionalnu rehabilitaciju Centra za socijalni rad i Zavoda za mirovinsko i invalidsko osiguranje.

Interdisciplinarni stručni tim za rehabilitaciju je na temelju detaljnih ispitivanja podataka zaključio da  osoba, temeljem nekoliko traumatskih događaja iz rane mladosti, pokazuje psihološku i socijalnu reakciju na  traumu koja je uslijedila uslijed ratnih zbivanja, smrti bliskih osoba i dolaska u novo okruženje.

Rani emocionalni šok i kasnije odvajanje od drugih ljudi i emocija prepoznati su kao psihološki znakovi traumatske reakcije. Njegove fizičke reakcije su  povezane i sa  kognitivnim i sa  bihevioralnim reakcijama: na kognitivnoj razini, posebno u ponavljajućim  mislima o traumatskom događaju koje su  se pojavljivale  neočekivano, te na bihevioralnoj razini kao društvena izolacija i povlačenje.

U radu s njim izrazili su empatičnu podršku i razumijevanje njegove osobne priče o brojnim gubicima koje je pretrpio u tako ranoj dobi.

S obzirom na dublje traumatsko iskustvo i posljedične simptome, predloženo je da ga se uključi u liječenje kognitivno-bihevioralnom psihoterapijom, što se pokazalo učinkovitom metodom liječenja u liječenju traume.

Istodobno su izrazili nadu i uvjerenje kako će uz profesionalnu  pomoć  lakše prevladati i svoju društvenu izolaciju te će se, nakon inicijalnog uključivanja u terapiju i rehabilitacijsku potporu, uskoro pridružiti grupi za samopomoć osobama s PTSP-om.

Uz dobru prognozu stručne   pomoći i  grupama samopomoći, aktivno je počeo sudjelovati i u procesu zapošljavanja i profesionalne rehabilitacije.

INTEGRA INSTITUTE, Sonja Bercko Eisenreich