Olgina trauma se produbljuje (INTEGRA-03-HR)

Olga je 65-godišnja gospođa, trogodišnja stanovnica doma za starije osobe, gdje je došla nakon smrti supruga s kojim nije imala djece. Već niz godina liječi se od depresije (početkom 50-ih zbog toga je umirovljena zbog invalidnosti), a u domu  često odbija većinu grupnih aktivnosti. Budući da je financijski dobro osigurana, ima svoju sobu u ovoj ustanovi iz koje rijetko izlazi. Također često odbija hranu, posebice zato što se obroci jedu u blagovaonici. Osim liječenja i terapije kod kuće, često je posjećuje i socijalna radnica, koja je zapravo jedina s kojom je gđa Olga uspostavila nešto bliži verbalni kontakt. Razgovor se gotovo uvijek temelji na prošloj radnoj karijeri i uspjesima u njoj. Ponekad i o vremenu kada se još suprug bio živ.

Kao i većina  starijh i ljudi, gospođa Olga nikada ne priča o svojoj mladosti i ne odgovara na nikakvu moguću komunikaciju  i najčešće u takvim situacijama pokazuje iznenadni teški umor. Socijalna radnica više je puta primijetila taj obrazac, a vidjela je i da je nakon svakog razgovora gđa.Olga  produbila depresiju, nekoliko dana odbijala hranu, za to vrijeme nije posjećivala ni matičnu knjižnicu, iako je kao knjižničarka voljela čitati i odbijala svaki oblik druženja općenito. U tim periodima nije željela prihvatiti socijalnu radnicu u to vrijeme što  je  trajalo dva tjedna ili više. Prije samo nekoliko dana, isti slijed događaja se ponovio kada se, u razgovoru, spomenula mladost što je izazvalo  neposrednu emocionalnu distancu i udaljavanje.

Na redovitom tjednom sastanku multidisciplinarnog tima socijalna radnica ponovno je istaknula slučaj gđe Olge.

Na temelju navedenog,   liječnica  u domu utvrdio je da u   postoji vrlo moguća prisutnost neriješene traume koja se s godinama produbljuje.

Pritom je istaknula popriličan broj simptoma na temelju kojih bismo mogli zaključiti o emocionalnoj umrtvljenosti,  gubitku interesa, izbjegavanje, neadekvatna  ponašanja :

• Izbjegavanje pristupa vlastitim osjećajima;
• Preferiranje izolacije umjesto da bude s drugima;
• Poteškoće s osjećajem pozitivnih misli;
• Nemogućnost potpunog sudjelovanja u životu.

Kao moguća podrška, tim predlaže da se socijalna radnica (koja  je jedina   u bližem kontaktu s gđom Olgom) poveže kroz  praksom utemeljenoj na traumi   koja se već neko vrijeme provodi  u zajednici, i psihijatrijskom pomoći   kako bi se mogla približiti oporavku gđe Olge.

U empatičnom razgovoru s gđom Olgom, socijalna radnica pokušat će uspostaviti temelj za suradnju i povezivanje kvalificiranih terapeuta (početna faza) i psihologa (nastavak faze), osiguravajući pritom njezinu prisutnost u početnim fazama procesa (uspostavljanje i jačanje povjerenja), individualno kombinirano liječenje koje bi najbolje moglo doprinijeti jačanju njezine snage (art terapija, radna terapija, psihološko liječenje).

Dok se ne oporavi od traume, bilo bi preporučljivo da gđa Olga prođe kognitivnu bihevioralnu terapiju s ovlaštenim psihoterapeutom. Primarni cilj psihoterapije je potaknuti razumijevanje problema i razotkriti održive i učinkovite alternative za rješavanje problema. Psihoterapija podržava učenje i korištenje produktivnih alata za suočavanje. Gđa Olga može naučiti dopustiti da se osjećaji pojave i da ih odrađuje  u sigurnom okruženju terapije, što bi moglo ublažiti njezinu dugotrajnu depresiju.

Dostupne su različite mogućnosti liječenja koje mogu pomoći i smanjiti nastojanja osoba s PTSP em da pobjegnu i  odmaknu  se od vlastitih emocija ili ih izbjegavaju.

Od sada će multidisciplinarni tim redovito ažurirati i pratiti proces.

Integra Institute, Sonja B. Eisenreich