Amelia i parfem (INTEGRA-07-HR)

U prepunom trgovačkom centru, Amelia se našla  okružena mnoštvom ljudi. Prolazila je  pokraj šarenih  izloga pokušavajući pronaći savršene darove za svoje voljene. Dok je ulazila u kozmetičku trgovinu, zapahnuo ju je poznati miris muške kolonjske vode.

U jednom trenutku, Amelijino srce počelo je  preskakati, a njezino tijelo se zamrznulo. Miris je nepogrešiv – isti je kao onaj koji je nosio njezin  zlostavljač  tijekom godina teškog obiteljskog nasilja koje je pretrpjela. Sjećanja su se počela vraćati preplavljujući je. Miris nosi težinu straha, boli i razbijenih snova.

Odjednom, nekada živahan trgovački centar pretvara se u plamen kaosa. Veselo brbljanje kupaca miješa se s odjecima oštrih riječi i vrisaka iz njezine prošlosti. Amelijino disanje postaje plitko, a njeni dlanovi postaju ljepljivi. Osjeća se zarobljena, kao da se zidovi zatvaraju oko nje. Tražeći izlaz    Amelijin pogled pada na obližnju klupu. Naginje prema njoj, očajnički joj je potreban odmak od poplave sjećanja koja je prijete da će je zagušiti. Srušivši se na klupu, suze joj teku niz lice, miješajući se s tjeskobom.  Jedna prodavačica promatrala je Ameliju.

U reakciji na situaciju temeljenoj na znanjima o traumi, prodavačica bi trebala iskazati osjetljivost, empatiju i poštivanje Amelijinih granica. Trebala bi stvoriti poticajno okruženje, uvažiti  utjecaj traume i nastojati pružiti udobnost uz istovremeno osnaživanje Amelije kako bi odredila vlastite potrebe i potražila pomoć po želji.

 Prodavačica obučena prepoznati znakove poteškoća, prišla bi  Ameliji i nježno  i na suosjećajan način. Približila bi joj se  nekoliko koraka uz poštivanje distance i nježno govorila da  razumije osjetljivost situacije.

Prodavačica: „Oprostite gospođo, primijetila sam da je nešto kod vas izazvalo snažan emocionalni odgovor. Jeste li u redu? Mogu li biti od ikakve pomoći?„

Ton prodavačice izražavao bi  istinsku zabrinutost, prepoznajući da bi Ameliji mogla biti potrebna potpora, a da joj se ne zadire u njezin osobni prostor ili da je dodatno uznemiri. Pružajući priliku Ameliji da izrazi svoje potrebe ili zatraži pomoć, prodavačica bi poštovala njenu autonomiju i osnažila  je za donošenje odluka o vlastitoj dobrobiti.

Amelia, još uvijek preplavljena sjećanjima i emocijama, bori se pronaći svoj glas, ali cijeni nježan pristup prodavačice. Uspijeva odgovoriti između napornih disanja.

Amelia: «Ja... Trebam samo trenutak. To je... miris. Podsjeća me na nešto... bolno.”

Prodavačica, održavajući svoj suosjećajni stav, uvaži  Amelijine osjećaje i vrednuje njezino iskustvo bez obrazloženja detalja.

Prodavačica: „Razumijem. Jako mi je žao što se osjećate ovako.   Ako nešto mogu učiniti da vas podržim ili stvorim ugodnije okruženje, molim vas javite mi.”

Riječi prodavačice prenose njezinu predanost pružanju sigurnog i potpornog prostora za Ameliju. Suzdržava se od vršenja pritiska nepotrebnim pitanjima i omogućava Ameliji da diktira tempo njihove interakcije. Amelia, iako još uvijek potresena, osjeća bljesak udobnosti u empatičnom odgovoru prodavačice. Cijeni priznanje njezinih osjećaja i ponudu pomoći bez uplitanja. Duboko udahnuvši , Amelia prikuplja snagu odgovora.

Amelia: „Hvala vam. Mislim... Trebam samo trenutak da se zbrojim.„

Prodavačica: „Naravno, uzmite sve što vam je potrebno. Bit ću u blizini ako vam uopće treba bilo što. Zapamtite, niste sami.”

Prodavačica se vraća, poštujući Amelijinu potrebu za prostorom, osiguravajući njezinu dostupnost ako Amelia kasnije odluči zatražiti pomoć ili podršku. Ona iz daljine i dalje budno prati, spremna pružiti pomoć ako se to od nje zatraži, istodobno dopuštajući Ameliji potrebno vrijeme i privatnost za obradu njezinih emocija.

INTEGRA Institut