Bashir u migracijskom uredu (UNIRI-04-HR)

Bashir je 22-godišnji imigrant iz Sirije. Napustio je svoju zemlju sa rođakom dok je njegova obitelj ostala u domovini. Nakon višednevnih putovanja preko nekoliko brodara i često u prepunim kamionima, sada traži azil u migracijskom uredu. Policajci su primijetili da je nešto neobično s njime, činilo da je u svom svijetu, imao je gotovo robotske pokrete i automatski bi reagirao bez ikakvih emocija na jednostavna pitanja. Također su primijetili da se danima nije prao i mirisao je na   alkohol.

Imenovani časnik za migracije obučen za pristup temeljen na traumi doveo je Bashira u ured.

Poznavajući moguću pozadinu, Bashira je empatično pitao o njegovom putovanju i kako se sada osjeća. Bashir je rekao  nekoliko riječi o putovanju, iako je još uvijek ostavljao dojam da nije prisutan. Tijekom cijelog razgovora, ispitivač je pokazao empatiju kroz neverbalne znakove i nježno pokušavao olakšati razgovor potvrđujući da je sve to što je Bashir proživio moralo biti teško i  fizički i emocionalno.

Bashir se osjećao ugodnije i priznao da se osjeća vrlo čudno, kao da nema emocija i da ga ta pomisao plaši.

Tijekom sastanka, policajac se raspitao ima li Bashir nekoga u ovoj zemlji koga zna ili mu je blizak.

Na neprosuđujući način, časnik je objasnio da nakon takvih stresnih i traumatičnih događaja nije rijetkost da ljudi dožive različite reakcije, ponekad čak i zamrznu svoje emocije ili koriste alkohol i drogu za samopomoć. Međutim,  to može otežati simptome pa je  nastojao potaknuti Bashira da potraži pomoć.

Policajac je Bashiru dao letke i objasnio gdje potražiti dodatnu pomoć, organizacije koje nude hranu, krevet, odjeću i tuš, ali i one koje nude psihološku i medicinsku skrb. Uputa je sadržavala sve relevantne adrese i telefonske brojeve, uključujući hitne slučajeve.

Assist. Prof. Aleksandra Stevanović, psychol. PhD (UNIRI-MEDRI)