Viktoria šeće po sobi (UNIRI-05-HR)

Viktoria je 75-godišnja gospođa koja se tek nedavno smještena u dom. Njezina djeca koja žive u inozemstvu dogovorila su se da njihova majka ode u stambeni dom nakon što su ih susjedi informirali da Viktoria ima povremene incidente poput izgorjelog  ručka nakon što je  zaboravila na njega kao i pada  na ulici  prilikom dolaska iz trgovine. Viktoria je bila smještena u  sobi s još dvoje štićenika. Mjesec dana nakon dolaska nestali su neki osobni predmeti iz drugih soba. Nakon toga, Viktoria je navečer počela imati povišene otkucaje srca, visoki krvni tlak i probleme s disanjem (nedostatak zraka i osjećaj plitkog disanja). Ti simptomi nisu bili prisutni pri prijemu. Uskoro su cimerice izvijestile kako Viktoria šeće po sobi noću i da je uznemirena tijekom dana, pogrešno stavlja stvari  gdje im nije mjesto, a potom optužuje cimerice da su ih one uzele. Njegovatelji su promjenu zdravlja i ponašanja pripisali procesu prilagodbe, a možda čak i prvim znakovima demencije s obzirom na to da su primijetili da ponekad ne zna datum ni vrijeme. Idućih mjesec dana Viktoria je postala još povučenija, sumnjičava glede njegovateljskog osoblja s vidljivim promjenama raspoloženja, i spavala bi samo s upaljenim svjetlima. Ono što osoblje nije znalo jest da je Viktoria žrtva kućne pljačke. Pet godina ranije, u pola noći, dva uljeza ušla su u njezin dom. Kada se probudila i prekinula ih, prijetili su da će je ubiti. Bila je toliko uplašena da se pomokrila. Nije bila samo u strahu za svoj život, već se osjetila jako posramljenom zbog vlastite reakcije da o tome ni s kim nije razgovarala.

Liječnici su shvatili da povišeni otkucaji srca, krvni tlak zajedno s poremećajima spavanja, razdražljivost, problemi s koncentracijom i potreba za svjetlom mogu biti povezani s mogućom psihološkom traumom.

Prepoznali su da neka od ponašanja Viktorie koja su označena kao teška (optužujući druge za uzimanje njezinih stvari, noćne šetnje, držanje svjetla) zapravo mogu biti reakcija koja je započela nakon što su neki predmeti nestali.

Viktoria je pozvana na razgovor s glavnom sestrom. Glavna medicinska sestra osigurala  je dovoljno vremena za  Viktoriu i isključila telefon. Kada je ušla Viktoria, ponudila joj je da odabere željeno mjesto, ponudila joj je čaj i raspitala se osjeća li se ugodno. Glavna medicinska sestra vidjela je da se Viktoria osjeća  nesigurno i sumnjičavo prema razgovoru pa je upotrijebila refleksiju u pokušaju olakšavanja razgovora. Kasnije u razgovoru Viktoria se osjećala dovoljno ugodno da izrazi zabrinutost zbog nestalih stvari i mogućnosti da imaju lopova u objektu.

Glavna medicinska sestra ponudila je Viktoriji da reorganizira životne uvjete kako bi se osjećala sigurnijom (Viktorijin krevet je najudaljeniji od vrata, dobila je sigurnu kutiju za svoje osobne stvari i malu noćnu svjetiljku)

Viktoria je počela održavati redovite sastanke sa savjetovateljem i s vremenom je mogla govoriti o traumatskom događaju od prije pet godina. Kako se počela osjećati  sigurno i postala bolje raspoložena, poboljšali su joj se san, zdravlje i društveni odnosi.

Assist. Prof. Aleksandra Stevanović, psychol. PhD (UNIRI-MEDRI)